Igra + mašta = crtići

Od gline se uvijek nešto radilo – gradile nastambe, oblikovalo posuđe, izolirali domovi, izrađivali crjepovi, igralo… Glina je podatan i prirodan materijal koji oduvijek prati čovjeka, od trenutka kada se prvi puta želio – okućiti. Glina je uvijek bila nadohvat ruke, u prirodi, pokazala se odličnim materijalom i sasvim je jasno da je postala najdražim materijalom čovjeka od davnina. Glinu vole umjetnici, kipari i keramičari, ali i – animatori. Još davne 1908. napravljen je prvi crtić u kojem su “glumile” lutkice od gline. Crtanje rukom jedna je stvar, no stvoriti glinene likove i pokretati ih nije nimalo lako. Ideja je bila dobra, popularna, snimalo se dosta reklama, a onda je ideja pala u zaborav. Srećom, pojavila se Joan Gratz, pionirka glinene animacije i oživjela glinene junake u animiranim filmovima. Prvi je njezin film odmah dobio nominaciju, a drugi i osvojio Oscara 1992.

Stop sa strpljenjem

Upoznat ćemo vas s nečim što dobro poznajete, službenog imena claymation, stop-action tehnikom u kojoj se figura od gline oblikuje za svaki kadar kako bi se ostvarila iluzija 3-D animacije. Zvuči kao dječja igra, no daleko je od toga. Između svakog snimljenog kadra, objekt, lutkicu na primjer, treba pomaknuti, ali samo malo, snimiti, pomaknuti ponovo i tako se stvara iluzija pokreta kad se serija kadrova prikaže kao cjelina. Nije teško mijenjati njihov položaj i oblik s obzirom na podatnost materijala. Kod kuće se možemo zabavljati plastelinom ili glinom za školu, no odabir gline itekako je važan. Keramičkoj je glini važan sastojak voda što je umjetnost prepoznala prije stotinu godina. Ono što je odlično za izradu posuda i posuđa, nije dobro za animaciju jer se materijal jako brzo suši, nastaju pukotine, treba je ponovo navlažiti, postaje gnjecava i blatnjava. Uz to, kad se osuši previše je prašinasta. Problem može biti u tome što glina pušta vodu kad se suši i nema boje, uglavnom je u sivim ili smeđim tonovima, a za crtiće trebamo šarene, vesele boje. Zato se eksperimentiralo, dodavana su mineralna ulja pa se danas najboljom smatra glina Roma Plastilina koja se radi po recepturi staroj stotinu godina, a temelji se na talijanskoj glini za modeliranje Gudicci iz 1800-te. Pitate li profesionalce, najbolja je Plastalina koju radi tvrtka Van Aken, a osim palete boja u njoj je idealan omjer voska i gline koji daje podatnost i stabilnost glini koju je lakše premijesiti. Ima još niz vrsta koje se “igraju” s voskom, glinom, dodacima koji su u nekima velika tajna, no potreba za stvaranjem idealnih omjera dovela je crtiće do savršenstva.

Glina vrijedna Oscara

S glinom se zabavljalo dosta animatora u raznim zemljama, no gotovo kultni status dobila su dva junaka, čovjek i njegov pas koji su nas iz Engleske godinama oduševljavali. To su izumitelj Wallace i njegov beagle Gromit, “glineni” crtići genijalnog Nicka Parka, a prvi crtić “Zabavan izlet” (A Grand Day Out) odmah je u studenom 1989. osvojio male i velike gledatelje. Snimao se deset godina jer je Nick Park želio svaku sliku ručno animirati, pa se u dvije godine dobilo manje od 10 minuta! Na “Pogrešne hlače” čekali smo četiri godine, “Bliski susret” (A Close Shave) dvije, “Velika povrtna zavjera” postala je hit, kao i “Prokletsvo Zekodlaka”, a “Pitanje kruha i smrti” prikazan je 2008. Nick Park osmislio je i ovcu Janka Strižića, a svaki je njegov uradak bio nominiran za Oscara, osim „Zabavnog izleta“. Ipak, osvojio je četiri zlatna kipića uz pregršt drugih nagrada.

Počeo je mini boom – došao je i neodoljivi pingvin švicarsko-britanske koprodukcije Pingu. Čak 156 petominutnih epizoda o doživljajima malog pingvina osvojile su svijet. Sad više nije bilo čudno da se odrasli igraju glinom. Očito da glina nosi kući Oscare.

Neodoljivi hitovi

Nick Park je nakon Wallacea i Gromita napravio neobičnu priču o kokošima i s “Pobunom u kokošinjcu” razveselio i nasmijao svijet. Za dugometražni animirani film iz 2000. “Čudo” opet je prste u glini imao Nick Park, a s njim radi Peter Lord koji je osnovao studio Aardman i njih dvojica jednostavno od gline ne odustaju. “Mi ne radimo animirane filmove, mi radimo filmove koji su, dogodilo se, animirani”, izjavio je Lord. Iz njegove su radionice izašli i “Pusti vodu da miševi odu” u koprodukciji s DreamWorksom, Morph, glineni film o piratima (The Pirates! Band of Misfits), priprema se nastavak “Pobune u kokošinjcu”, a dok čitate ove redove snima se nova avantura ovce Janka Strižića. Velški praljudi Gogsi crtić je za malo veću djecu, glinena mačka Mio Mao je za najmlađe, neodoljiv je i dugometražni film “Mary i Max” koji su 2009. napravili Australci, a glasove su dali Philip Seymour Hoffman i Toni Colette. Kad vidite kako se glinom uveseljava svijet, kako se ne oduševiti idejom vaših klinaca da se njome igraju. U poplavi crtića i animacija koje su uglavnom računalne, drago nam je vidjeti da se svako toliko pojavi i glina. Glina svakako uči kreativnosti i strpljenju pa je idealna zabava za djecu, i nemojte odustati ako se jadaju kako im treba puno vremena. Djecu treba učiti strpljenju, a kroz igru s glinom to je dobra i važna lekcija. Kad su Boxtrolovi igrali u kinima, svi su bili zadivljeni animacijom (a i vašim se klincima strašno svidio) pa im ispričajte kako su se čuli komentari da je besmisleno tako mukotrpno raditi crtani film ovom tehnikom i s glinom – za tjedan dana snimi se samo minuta do dvije filma. Dok dube i valjaju glinu, u lutkice umeću žice dok im pucaju leđa, a svako toliko se razrežu. Ipak, na kraju, kažu animatori kako je to nevjerojatan oblik umjetnosti koji je izuzetno lijep, ali zaista rijedak. Zato su u Hollywoodu simbol čina pomalo nejasne ljubavi i posvećenosti, simbol strasti prema umjetnosti.